Iskustva

iskustva-ayahuasca"Ayahausca putovanje

Kad se danas okrenem i pogledam sa odstojanja moj put ususret Majci Ayahuasci, savršeno mi je jasno da je posipan sinkronicitetima, kao ulica u noći svjetiljkama. Vidiš svega nekoliko desetaka metara, od jedne svjetiljke do druge. Sam taj put tada je izgledao totalno nepovezan i “slučajan“, sjećam se točno osjećaja vožnje na brodu, kojeg oluja baca amo-tamo. Samo jedan primjer. Imao sam uplaćen put u Egipat u svibnju 2014. Od kad znam za sebe želim vidjeti te Piramide. Zovu me snažno i konačno sam mislio da ću ih i vidjeti. Negdje u ožujku, javljeno mi je da se nije skupilo dovoljno ljudi. Par dana nakon toga, u Svjetlosti je osvanuo oglas za putovanje u Peru. I tako je to krenulo. Ovdje ću odmah ubaciti jednu spoznaju koju mi je Majka Ayahuasca otvorila. Linearno vrijeme ne postoji. Sve se dešava u sadašnjosti, a iluzija vremena postiže se fokusiranjem na određeni dio te sadašnjosti. Kad čovjek pogleda nazad u svoj život, dobije djeliće tog uvida. Onog trenutka kad se odluči sam ili uz pomoć Majke Ayahuasce ili kojeg drugog biljno-duhovnog pomagača, izdići iz svoje male „kutijice“ u kojem drži sadašnjost, stvari se same slože na mjesto.

No da se malo spustim na zemlju. Putovanje u Peru je izazovno. Više od 60 sati gužvanja po aerodromima, automobilima, avionima. Iscrpljujuće ali vrlo zanimljivo iskustvo. Ovdje odmah i druga spoznaja. Savršenstvo leži u balansu. Koliko god je dolazak u Peru iscrpljujući, toliko je povratak ugodan i lak. Koliko god sam slušao o „jet-lag-u“ toliko ga nije ni bilo. Majka Aya rješava i taj „problem“. Pisanje o prirodnim ljepotama Peru-a i Amazone, ostavio bih nekom drugome. Osobno, išao sam na duhovno putovanje, konačno se spojiti sa tim duhovnim bićem koje živi u biljkama od kojih se radi Ayahuasca.

Možda samo par natuknica za one koji osjećaju da bi učinili isto. Da, ide se u prašumu, ali ne, tamo ne vrebaju pirane, krokodili, otrovni mravi, kojekakve boleštine i ostale babaroge kojima će vas dežurni dušebrižnici obasipati kad im kažete gdje idete. U našoj grupi nitko se nije cijepio protiv ničega i nikome se ništa nije dogodilo. Pobogu, idete kod šamana koji radi sa Ayahuascom i drugim biljkama, na najsigurnijem ste mjestu na svijetu, imate dovoljno otrova u sebi koje Aya treba očistiti, pa nećete valjda svjesno u sebe uštrcati još jedan? Pa ipak,prva noć u kolibici, gdje me je samo mreža za komarce dijelila od „strašne“ prašume, bila je zanimljiva. Nama koji, još uvijek i protiv svoje volje, „žive“ u gradu, bilo je vrlo zanimljivo kako se tijelo vrlo brzo prilagodi prašumi. Pogotovo uši, jer sam siguran da sam tu prvu noć zaista čuo kako razgovaraju dva komarca na par kilometara. Isto tako, s obzirom da smo došli po noći, nisam mogao vidjeti kolonije kokoši i pataka koje slobodno šeću po kampu, već mi se činilo da sam okružen gomilom divljih životinja. Smiješan strah.

Što napisati o samim iskustvima ceremonija?

Prvo i osnovno, to je duboko osobno iskustvo. Koliko i što trebaš dobiti to i dobiješ. S jedne strane može se opisati kao odlazak u kino, ali sa druge strane, treba izabrati film, platiti kartu i kupiti kokice za pravu stvar. Ako ste došli po „šarene vizije“ tu bi se stvar u početku mogla komplicirati. Pijenje Ayahuasce, kako sam negdje pročitao, je kao odlazak na veliku tetovažu. Nešto što će vam trajno promijeniti život, nešto što će vas lansirati na Put, otvoriti vam i fizičke ali i duhovne oči i uši, počet ćete u fizičkom svijetu viđati neke stvari koje prije niste vidjeli. Ponavljam ponovno, osobno iskustvo.

Fizički dio iskustva ceremonije, po mom vlastitom iskustvu, ono što najviše ljudi vide na raznim youtube filmićima i iza čega se skeptici najviše vole sakriti je čišćenje. Majka Aya je u prvom redu čistačica. Neki od nas se susretnu s njom prepuni otrova, kako fizičkog tako i duhovnog. Ima ljudi koji i dalje ne vjeruju da nas masovna komercijalizacija proizvodnje hrane truje. Njima bi preporučio da odu na ceremonije bez prethodnog čišćenja tijela. Pa da obrate pažnju na to što će iz njih izlaziti. Oni drugi neka se fizički očiste koliko god mogu. Osobno sam se čistio mjesec dana prije prve ceremonije i prva je ceremonija protekla bez povraćanja. Aha! Sve dok nisam otpustio i ono duhovno smeće koje se nakupljalo godinama. Treća je strana to što će višak Ayahuasce na kraju ceremonije ipak izaći iz nas. Da, puritanci, nemojte piti Ayahuascu, jer će vas očistiti i možete i dalje živjeti u iluziji zdravog života. Baš. Pokušajte ne ići na WC, jer i to je „prljavo“ i „odvratno“ …

Što se duhovnog iskustva rada sa Majkom Ayom tiče, ponovit ću da je iskustvo potpuno osobno. Netko je vidio nešto, netko nešto drugo, ali ipak, postoje podudaranja. Ljudi dobivaju vizije prirode, životinja, biljaka. Svi. Vizije općenito počinju kao slikovnica. Neke su slike tu samo da odvuku pažnju, iza nekih se skrivaju vrata koja vode dalje. Opet, slika u koju svatko ulazi je njegova osobna stvar.

Na prvoj ceremoniji desilo se upravo to. Gomila slika životinja, različitih građevina, piramida, kućica, vrtuljci boja, oblika, … U prvoj ceremoniji Majka Aya ulazi i stapa se sa aurom. Ništa spektakularno. Bez povraćanja.

Druga ceremonija je ponudila više. Tu je već bilo i čudnih stvorenja nalik na svjetleće biljke. Kad sam prije neki dan pročitao teoriju Rudolfa Steinera o razvoju ljudskih tijela (vozila) prema kojoj su jedan od završnih oblika, ljudi-biljke, prasnuo sam u smijeh. Naravno. Za vrijeme te ceremonije pojavilo se i Polje, energetska mreža koja povezuje sve biljke i životinje. Zanimljivo je da nigdje nije bilo ljudi. Baš čudno s obzirom koliko smo međusobno i sa prirodom povezani u ovoj iluziji konzumerističkog života.

Treća ceremonija bila je prava vožnja. Sama Majka Aya, svjetleća Anakonda odlučila me provozati. U toj vožnji dobio sam jasnu sliku kako radi mozak sa svojim neuronima i kako na isti način radi Svemir sa svojim energetskim vezama, koje, naravno, sa fizičkim očima nevidimo i, naravno, zbog toga ni ne postoje.

Daljnje ceremonije vodile su me sve dalje i dalje. Napuštanje vlastitog tijela i vozikanje po Svemiru, dolazak u Veliku Tajnu Knjižnicu Znanja Majke Aye, telepatsko povezivanje sa jednom dragom osobom (gle, čuda, i ona mi je točno mogla opisati kada i gdje smo se „našli“ iako je bila na drugom kraju Zemlje), energetsko spajanje sa svim ostalim ljudima u grupi, ples sa elementima Vatre, Vode, Zemlje, Zraka i Etera, susret sa Suncem, posjet „podzemnom svijetu“ („strašno“ iskustvo, gdje su svi demoni bili napravljeni iz kartona i nalijepljeni na zidove) … i naravno za kraj…

Kotač Inkarnacije (ne, ne REinkarnacije!). Potpuno jasno mi je pokazano kako stvar radi. Čak i one manje jasne stvari na kojima je kasnije inzistirao moj um, sinkronicitetima ponuđene literature, sada su jasne. Ne, ne bih to nutkao. Ali koga zanima, rado ću to podijeliti .

Nakon toga, sa Majkom Ayom sam se susreo još 4 puta tu u Hrvatskoj, i znam da ćemo se uskoro ponovno sresti (da, da, Kristina, spremaj novu grupu!). Za one koji „razmišljaju“, prestanite. Samo osjetite i otiđite. I to u orginal, u Amazonu. Doživljaji u Hrvatskoj, iako krasna iskustva, ipak se ne mogu mjeriti sa kompozicijom kreativnosti Prirode i Ljudi koju sklada Amazona.

Što mi se dešava danas? Majka Aya se čvrsto ispreplela sa mojim životom i polako ali sigurna ga transformira u Život. I dalje mi na Put stavlja sinkronicitete jedan za drugim. Objašnjava mi i dalje vizije koje sam imao. Zanimljivo je ovdje napomenuti da sam nakon druženja sa svjetlećom Anakondom u tekstovima Gurgijeva, Steinera a pogotovo u Tablicama Thotha Atlantiđanina, koje sam pročitao NAKNADNO pronašao i pismena svjedočanstva vlastitih vizija do u detalje, tj. dokaze da Polje postoji i da mi je Majka Aya pomoglo da se počnem spajati na njega.

„Moj mozak je običan prijemnik. U Svemiru postoji Jezgra iz koje crpimo Znanje, Snagu, Inspiraciju. Nisam proniknuo u Tajne te Jezgre, ali znam da postoji“ – Nikola Tesla"

Vedran od Obitelji Gaia

Prijavite se na email listu: